Tuesday, June 14, 2011
Monday, June 13, 2011
Sunday, June 5, 2011
Sunday, May 8, 2011
Mouthful Of Diamonds
Wake up, you're gettin' high on your own supply
Oh, baby, you're still alive when you could've died, oh
The world is not around because of you
You know I'm not around because of you
You've got a mouthful of diamonds
And a pocketful of secrets
I know you're never telling anyone
Because the patterns they control your mind
Those patterns take away my time
Hello, goodbye
Wasted, you tell the truth when you could've lied
And troubles are on the rise cuz you're in disguise, oh
And if it isn't me then pack your bags and leave
I wish I could believe those devils won't take you back
Out to the salty sea
You've got a mouthful of diamonds
And a pocketful of secrets
I know you're never telling anyone
Because the patterns they control your mind
Those patterns take away my time
Hello, goodbye
I wish I could believe...
Wednesday, May 4, 2011
Lucy's underground
Phantogram "When I'm Small"
Lucy's underground
She's got a mouth to feed
Am I underground
Or am I in between
Lucy's underground
She's got a mouth to feed
Am I underground
Or am I in too deep
Show me love
Who's got your hand on the button of
Showin' love
You've got your hand on the button of
Oh oh oh oh oh
Lucy's underground
She's never coming back
Am I still alive
Or has the life gone bad
Take me underground
Take me all the way
And bring me to the fire
Throw me into the flames
So show me love
Who's got your hand on the button of
Showin' love
You've got your hand on the button of
I would rather die
I would rather die
Than to be with you
Oh oh oh oh oh
Monday, May 2, 2011
Sunday, April 10, 2011
STRVINA
STRVINA - Šarl Bodler
Sećas li se, o dušo mila, dan beše letnji
i nebo spokojno i jasno,
kao na zavoju ceste, na šljunku, mi u šetnji
strvinu gnusnu ugledasmo?
Nogu dignutih uvis, k'o žena bludu sklona,
s otrovnim znojem vrenja ružnih,
nehajno je, bestidno širila trbuh ona,
sav prepun isparenja kužnih.
Tu gnjilež je grejalo i peklo sunce vrelo,
k'o savesni i vredni pekar,
željan da mnogostruko prirodi vrati delo
koje je sastavila nekad.
Nebesa su gledala bujanje mrtvog tela
što poput cveta stade rasti.
Smrad beše tako silan, da si od njega htela
u nesvest na travu pasti.
Roj muva je zujao kraj creva i kraj usta
a bataljoni crva, siti,
gmizahu naokolo, i kao tečnost gusta
prelivahu taj dronjak živi.
To beše kao talas, čas nadut, čas razliven;
meso je kipelo u vrenju,
kao da telo čuva dah neki, živ i skriven,
težeći umnogostručenju.
Sve to brujaše čudno, k'o vetar, kao plima,
K'o voda kada razlije se,
Il' zrnje žita, kad ga ritmičnim pokretima
u svom rešetu vejač trese.
Oblici nestajahu, kao san, kao slika,
što tek na mutnu skicu liči,
zaboravljena, pa je kičica umetnika
po sećanju tek uobliči.
Jedna nas kuja, malo podalje, ljutim okom
posmatraše, uznemirena,
vrebajući trenutak da na kosturu skokom
ugrabi komad svoga plena.
A međutim, i ti ćes ličiti na to smeće,
na ovu kužnu hrpu gnoja,
Ti, sunce moga sveta, očiju mojih cveće,
Moj anđele i strasti moja!
Kraljice draži, ti ćes, kad dođe čas i za te
da s pomasću se zadnjom kreće,
među kosture sići, da zajedno buđate,
pod travu i pod tusto cveće.
Tada kaži crvima, kad te kroz tminu
ljubljenjem gladnim budu obasuli,
da ja još čuvam oblik i nebesku suštinu
ljubavi moje koja truli!
Sećas li se, o dušo mila, dan beše letnji
i nebo spokojno i jasno,
kao na zavoju ceste, na šljunku, mi u šetnji
strvinu gnusnu ugledasmo?
Nogu dignutih uvis, k'o žena bludu sklona,
s otrovnim znojem vrenja ružnih,
nehajno je, bestidno širila trbuh ona,
sav prepun isparenja kužnih.
Tu gnjilež je grejalo i peklo sunce vrelo,
k'o savesni i vredni pekar,
željan da mnogostruko prirodi vrati delo
koje je sastavila nekad.
Nebesa su gledala bujanje mrtvog tela
što poput cveta stade rasti.
Smrad beše tako silan, da si od njega htela
u nesvest na travu pasti.
Roj muva je zujao kraj creva i kraj usta
a bataljoni crva, siti,
gmizahu naokolo, i kao tečnost gusta
prelivahu taj dronjak živi.
To beše kao talas, čas nadut, čas razliven;
meso je kipelo u vrenju,
kao da telo čuva dah neki, živ i skriven,
težeći umnogostručenju.
Sve to brujaše čudno, k'o vetar, kao plima,
K'o voda kada razlije se,
Il' zrnje žita, kad ga ritmičnim pokretima
u svom rešetu vejač trese.
Oblici nestajahu, kao san, kao slika,
što tek na mutnu skicu liči,
zaboravljena, pa je kičica umetnika
po sećanju tek uobliči.
Jedna nas kuja, malo podalje, ljutim okom
posmatraše, uznemirena,
vrebajući trenutak da na kosturu skokom
ugrabi komad svoga plena.
A međutim, i ti ćes ličiti na to smeće,
na ovu kužnu hrpu gnoja,
Ti, sunce moga sveta, očiju mojih cveće,
Moj anđele i strasti moja!
Kraljice draži, ti ćes, kad dođe čas i za te
da s pomasću se zadnjom kreće,
među kosture sići, da zajedno buđate,
pod travu i pod tusto cveće.
Tada kaži crvima, kad te kroz tminu
ljubljenjem gladnim budu obasuli,
da ja još čuvam oblik i nebesku suštinu
ljubavi moje koja truli!
Wednesday, March 30, 2011
Saturday, December 11, 2010
Tuesday, November 2, 2010
Subscribe to:
Posts (Atom)

